Sunset.

Odmor shvatam bukvalno i ozbiljno, pa se uvek sa zadovoljstvom diskonektujem iz stvarnog sveta i zaronim u onaj gde ne postoje dani, zvuk telefona, gde je internet nepostojeća imenica ostavljena na čekanju, gde se vreme deli na ono pre i posle plaže, a ne na dane i noći, gde je jedina obaveza prepustiti se uživanju i zaboraviti na sve sem onog što se dešava ovde i sada. Štikle su ostavljene kući, a fotoaparat je morao da čeka da se sunce približi zapadu i beleži isključivo tu rumenu svetlost pri zalascima. Možda nisam bila najvrednija blogerka na zadatku, ali našlo se malo vremena i za to, i doduše nešto teže, malo prostora bez ljudi koji upadaju u kadar. A danas, dok sumiramo utiskre pre nego što večeras ponovo spakujemo kofere u potpuno drugačijem pravcu, nekoliko fotografija Budve okupane suncem koje zalazi.

Photos: Đorđe and me.